Kada se može upotpunjavati i pojašnjavati jamstvo za ozbiljnost ponude – najnovija stajališta VUS-a

Člankom 293. ZJN 2016 propisano je da ako su informacije ili dokumentacija koje je trebao dostaviti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni ili se takvima čine ili ako nedostaju određeni dokumenti, javni naručitelj može, poštujući načela jednakog tretmana i transparentnosti, zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u primjerenom roku ne kraćem od pet dana. Člankom 20. točkom 8. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (u daljenjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se ponudbeni list, troškovnik i jamstvo za ozbiljnost ponude ne smatraju određenim dokumentima koji nedostaju u smislu članka 293. ZJN 2016 te naručitelj ne smije zatražiti ponuditelja da iste dostavi tijekom pregleda i ocjene ponuda.

Iz navedenog proizlazi da, iako je člankom 293. ZJN –a propisano da se svi dokumenti koji nedostaju mogu dostaviti u fazi pregleda i ocjene ponuda, Pravilnik ipak propisuje poseban režim vezano za postupanje sa spomenuta tri dokumenta, odnosno propisuje da se oni ne mogu dostavljati u fazi pregleda i ocjene ponuda.

Praksa DKOM-a u ovom pravcu bila je vrlo fleksibilna do početka rada Visokog upravnog suda (u daljenjem tekstu: VUS).

Tako je u obrazloženju rješenja u predmetu KLASA: UP/II-034-02/18-01/876 DKOM utvrdio da je pogrešno postupio naručitelj kada nije pozvao žalitelja koji je u elektronskoj ponudi dostavio kopiju jamstva za ozbiljnost ponude da svoju ponudu upotpuni dostavljanjem jamstva u izvorniku u papirnatom obliku. Suprotno stajalište zauzeo je VUS u svojoj presudi posl.broj: UsII-185/19-7 od 10. travnja 2019. godine. U obrazloženju predmetne presude VUS ističe da naručitelj nije bio ovlašten temeljem članka 293. ZJN 2016 tražiti od ponuditelja dostavu jamstva koje nije bilo dostavljeno u roku za dostavu ponuda u izvorniku. Prihvaćajući navedeno tumačenje VUS-a DKOM je 14. svibnja 2019. godine donio Zaključak o pravnom shvaćanju slijedećeg sadržaja: „Dostava izvornika jamstva za ozbiljnost ponude nakon roka za dostavu ponuda predstavlja nedostatak koji se ne može otkloniti primjenom članka 293 ZJN 2016.“

Sukladno stajalištima DKOM-a naručitelji su mogli, odnosno trebali koristiti članak 293. ZJN 2016 i u sitacijama kada je umjesto bankovne garancije koja je tražena dokumentacijom o nabavi kao vrsta jamstva dostavljena bjanko zadužnica (KLASA: UP/II-034-02/17-01/664; KLASA: UP/II-034-02/19-01/572). Presudom VUS-a posl. broj: UsII-442/19-15 povodom tužbe protiv rješenja DKOM-a u predmetu KLASA: UP/II-034-02/19-01/572 VUS je poništio predmetno rješenje DKOM-a i izrazio stajalište prema koje u tom slučaju nije bilo dozvoljeno primijeniti članak 293. ZJN-a. U obrazloženju je navedeno slijedeće: „Odabrani ponuditelj u ponudi nije dostavio bankovnu garanciju kako je to traženo dokumentacijom o nabavi, već je dostavio drugo sredstvo osiguranja – zadužnicu koja nije tražena dokumentacijom o nabavi. Naručitelj kako to proizlazi iz dopisa od 30. svibnja 2019. nije pozvao odabranog ponuditelja da upotpuni dostavljeni dokument ili otkloni neki nedostatak u dostavljenom dokumentu,

što može kroz institut upotpunjavanja ponuda već je pozvao odabranog ponuditelja da dostavi traženu bankovnu garanciju ili da umjesto nje dostavi novčani polog, dakle pozvao je odabranog ponuditelja da dostavi drugo sredstvo osiguranja. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da se od odabranog ponuditelja tražila promjena već dostavljenog dokumenta ali u drugoj formi. Dakle, suprotno mišljenju tuženika upravo se radi o situaciji iz članka 20. stavka 8. Pravilnika pa naručitelj nije mogao naknadno tražiti dostavu nedostajućeg jamstva i to izvan roka za dostavu ponuda. Prema ocjeni ovog suda naručitlej je naknadnim pozivanjem odabranog ponuditelja na dostavu dokumenata koje nije dostavio na način kako je to bilo propisano odredbama dokumentacije o nabavi i u propisanom roku, dao prednost odabranom ponuditelju čime je povrijedio načelo jednakog tretmana.„

S druge strane, DKOM je u predmetu KLASA: UP/II-034-02/19-01/440 u obrazloženju rješenja naveo da naručitelj nije postupio protivno ZJN 2016 kada je odabranog ponuditelja koji je u ponudi dostavio bankovnu garanciju u kojoj je bio pogrešno naznačen evidencijski broj nabave temeljem članka 293. ZJN 2016 pozvao da upotpuni dostavljeni dokument. Isto stajalište potvrdio je i VUS u presudi posl. br: UsII- 428/19-6 od 5. rujna 2019. donesenoj povodom tužbe podnesene protiv spomenutog rješenja DKOM-a u predmetu KLASA: UP/II-034-02/19-01/440.